UVJETI ZA SKLAPANJE
Životno partnerstvo sklapa se javno, u nazočnosti osoba koje namjeravaju sklopiti životno partnerstvo, matičarem ili matičarkom i najmanje dva svjedoka odnosno svjedokinje.
Životno partnerstvo se može sklopiti ako su osobe koje namjeravaju sklopiti životno partnerstvo istog upisanog spola, starije od 18 godina.
Moraju biti slobodnog bračnog stanja (odnosno nitko nije u braku ili drugom životnom partnerstvu).
Trebaju biti u sposobnosti dati svoj pristanak za sklapanje životnog partnerstva i biti sposobne su za rasuđivanje.
Ne smiju biti u krvnom srodstvu u ravnoj lozi (roditelji, djeca, djedovi, bake, unuci i unuke), a u pobočnoj lozi do četvrtog stupnja (braća, sestre, nećaci, nećakinje, bratići, sestrične te djeca bratića i sestrični).
Osoba koja je djelomično lišena poslovne sposobnosti, ako se ograničenje ne odnosi na davanje izjava o osobnom statusu, može sklopiti životno partnerstvo uz suglasnost svog skrbnika ili skrbnice.
DOKUMENTI POTREBNI ZA HRVATSKE DRŽAVLJANE
Za državljane Republike Hrvatske se daje samo isprava o identitetu (osobna iskaznica ili putovnica), a matičar ih može fotokopirati o trošku Republike Hrvatske. Druge isprave matičar može zahtijevati samo iznimno, ovisno o pojedinačnim slučajevima.
Državljani Republike Hrvatske rođeni u inozemstvu trebaju se, ako to već nisu uradili, upisati se u matičnu knjigu rođenih.
DOKUMENTI POTREBNI ZA STRANE DRŽAVLJANE
Za sklapanje životnog partnerstva strani državljani prilažu:
- izvadak iz matice rođenih izdan u državi rođenja.
- potvrdu o slobodnom bračnom stanju izdanu u državi čiji su državljani.
- isprave o identitetu (npr. putovnica).
- dokaz o državljanstvu (npr. putovnica).
Za dokumente koje nije izdalo tijelo Republike Hrvatske preporučeno prevesti na hrvatski jezik kod ovjerenog stručnog tumača. Matičar će ponekad uvažiti isprave na srpskom, crnogorskom i bosanskom jeziku ako su izdani na latiničnom pismu. Ponekad iznimka mogu biti i dokumenti na engleskom jeziku. Uputno je sve to dogovoriti s matičarem ili matičarkom koji su u pravilu susretljivi i prilagodljivi.
Druge isprave matičar može zahtijevati iznimno, ovisno o pojedinačnim slučajevima.
NAKNADE I ROKOVI
Upravna pristojba za sklapanje životnog partnerstva iznosi 27,87 eura, što uključuje 9,29 eura za prijavu i 18,58 eura za samo sklapanje životnog partnerstva u službenim prostorijama matičnog ureda. Pristojbe i naknade moguće je platiti i putem sustava e-Pristojbe korištenjem bankovnih ili kreditnih kartica, bez potrebe za državnim biljezima ili uplatnicama.
Dan za sklapanje životnog partnerstva u pravilu se određuje između 30. i 45. dana od dana prijave namjere, osim ako za raniji datum postoje opravdani razlozi (tzv. hitni postupak) koje odobrava matičar ili matičarka.
MJESTO SKLAPANJA ŽIVOTNOG PARTNERSTVA
Životno partnerstvo se može sklopiti samo na teritoriju Republike Hrvatske, ne i u diplomatsko-konzularnim predstavništvima u inozemstvu.
SKLAPANJE ŽIVOTNOG PARTNERSTVA IZVAN SLUŽBENIH PROSTORIJA
Ako životno partnerstvo sklapate izvan službenih prostorija, plaća se posebna naknada koja ovisi o udaljenosti, terminu i danu sklapanja (radni dan, nedjelja, blagdan ili neradni dan). Za više vidi Pravilnik o mjerilima za određivanje iznosa i namjeni naknade ostvarene za sklapanje životnog partnerstva izvan službene prostorije.
Istospolno partnerstvo ili brak sklopljen u inozemstvu između hrvatskih državljana, ili između hrvatskog državljanina i stranog državljanina, upisuje se u Registar životnih partnerstava na temelju javne isprave strane države, primjerice vjenčanog lista ili potvrde o registriranom partnerstvu. Nakon što se partnerstvo upiše u registar, u maticu rođenih hrvatskog državljanina unosi se bilješka o tom partnerstvu.
Za upis je potrebno dostaviti:
- izvadak iz stranog registra (vjenčani list, potvrdu o partnerstvu ili drugu javnu ispravu kojom se dokazuje sklapanje zajednice).
- ovjereni prijevod na hrvatski jezik koji izrađuje sudski tumač.
- ako isprava potječe iz države koja nije članica EU ili haške Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava (vidi potpisnice Haške konvencije), potrebno je provesti nadovjeru, tj. diplomatsku legalizaciju. Ako je država potpisnica Haške konvencije, na ispravi se prilaže apostille pečat. Za isprave iz država članica Europske unije i Europskog gospodarskog prostora postupak je pojednostavljen i ne zahtijeva legalizaciju.
- isprave o identitetu (npr. putovnica).
- dokaz o državljanstvu (npr. putovnica).
Matičar će ponekad uvažiti isprave na srpskom, crnogorskom i bosanskom jeziku ako su izdani na latiničnom pismu. Ponekad iznimka mogu biti i dokumenti na engleskom jeziku. Uputno je sve to dogovoriti s matičarem ili matičarkom.
Zahtjev se predaje matičnom uredu prema prebivalištu hrvatskog državljanina, odnosno nadležnom uredu u Zagrebu ako nitko od partnera nema prebivalište u Hrvatskoj.
Nakon upisa u registar i bilješke u maticu rođenih, partnerima se izdaje potvrda o zabilježbi životnog partnerstva. Istospolnim parovima koji su brak ili životno partnerstvo sklopili u inozemstvu i upisali ga u registar u Republici Hrvatskoj priznaju se sva prava i pravni učinci životnog partnerstva prema hrvatskom zakonodavstvu.
UVJETI ZA POSTOJANJE NEFORMALNOG ŽIVOTNOG PARTNERSTVA
Neformalno životno partnerstvo postoji ako partneri ili partnerice žive u trajnoj zajednici obiteljskog života najmanje tri godine, ako je ta zajednica neprekinuta i ako od početka ispunjava zakonske pretpostavke za životno partnerstvo. To znači da partneri ili partnerice ne smiju biti u krvnom srodstvu u ravnoj lozi ni u pobočnoj lozi do četvrtog stupnja, te ne smiju biti u braku, izvanbračnoj zajednici, životnom partnerstvu niti u drugom neformalnom životnom partnerstvu.
PRAVNI UČINCI
Neformalno životno partnerstvo proizvodi osobne i imovinske učinke kao sklopljeno životno partnerstvo (osim prava na izbor prezimena koje se može uzeti prilikom sklapanja partnerstva).
U nasljeđivanju, poreznom sustavu, mirovinskom, socijalnoj skrbi, obveznom zdravstvenom osiguranju, zdravstvenoj zaštiti, pravima iz rada, pristupu javnim i tržišnim uslugama i javnopravnom položaju, te kroz druge posebne propise, neformalno životno partnerstvo ima učinke priznate izvanbračnoj zajednici.
U slučaju spora među partnerima ili partnericama, postojanje ili prestajanje neformalnog životnog partnerstva dokazuje se pred nadležnim sudom.
DOKAZIVANJE NEFORMALNOG ŽIVOTNOG PARTNERSTVA
Neformalno životno partnerstvo postoji ako životni partneri ili partnerice tri godine kontinuirano održavaju vezu, bez prekida, te s drugim osobama ne žive u drugoj bračnoj ili izvanbračnoj zajednici odnosno drugom sklopljenom životnom ili neformalnom životnom partnerstvu.
Postojanje neformalnog životnog partnerstva dokazuje se na isti način i pod istim uvjetima kao i izvanbračna zajednica. Nadležno tijelo ili sud može tražiti dokaze o održavanju veze najmanje tri godine. To mogu biti izjava oba partnera ili partnerice, ovjerena izjava, iskazi svjedoka, dostava dokaza kao što su zajedničke fotografije osobna pisma ili prepiske, potvrda o zajedničkom prebivalištu ili boravištu, te dostavom drugih dokumenata ili dokaza, ovisno od slučaja do slučaja.
U nekim slučajevima, posebno kada se radi pravima ili obavezama koje proizlaze iz područja poreznog sustava ili nasljeđivanja uputno je izjavu prethodno ovjeriti i kod javnog bilježnika. Ovdje se ne radi o zakonski propisanim uvjetima, već o praksi koja postoji i za izvanbračnu zajednicu.
ZAŠTO NEFORMALNA ŽIVOTNA PARTNERSTVA
Pojam neformalnog životnog partnerstva proizlazi iz dugogodišnjih nastojanja da se izvanbračnim drugovima osiguraju jednaka prava kao i bračnim supružnicima.
Taj se razvoj kod nas počeo oblikovati u socijalističkom razdoblju, kada se izvanbračne obiteljske zajednice počinju zakonski priznavati na temelju ideje materijalne jednakosti i obitelji kao društvene jedinice.
S prelaskom na tržišno gospodarstvo, Hrvatska je potpuno izjednačila vjerske i građanske brakove, što odražava šire društvene promjene u poimanju osobnog i obiteljskog života.
Današnji pravni okvir temelji se na progresivnom nasljeđu koje je obitelj promatralo kao društvenu, a ne vjersku instituciju. Na toj osnovi izjednačava prava izvanbračnih i neformalnih životnih zajednica te štiti parove koji dijele obiteljski život bez formaliziranja braka, uz jednaku pravnu, ekonomsku i socijalnu sigurnost.
Osobe mlađe od 18 godina a starije od 16 godina mogu stupiti u brak uz suglasnost svojih roditelja. Životno partnerstvo mogu sklopiti samo osobe starije od 18 godina. Ovo razlikovanje opravdava se zbog interesa djece koja se mogu roditi u maloljetničkim raznospolnim vezama.
Osobe u životnom partnerstvu ne mogu zajednički posvojiti dijete jer za to trenutno ne postoji zakonska osnova.
Osobe koje u životnom partnerstvu imaju roditeljsku ulogu u socijalnom smislu ne mogu steći pravno roditeljstvo kroz postupak posvojenja djeteta pravnog roditelja koji je dostupan bračnim drugovima. Ni za to trenutno ne postoji zakonska osnova.
Posvajanje je moguće isključivo putem instituta partnera-skrbnika. Kroz taj institut životnoj partnerici ili životnom partneru, odnosno neformalnom životnom partneru ili partnerici, omogućuje se ostvarivanje roditeljske skrbi nad djetetom svoga partnera ili partnerice. Ta skrb uključuje ista prava i obveze kao i ona koja ima roditelj.
Raskid životnog partnerstva bez maloljetne djece može se provesti pred matičarem. Kod razvoda raznospolnog braka, ako su supružnici usuglašeni o roditeljskoj skrbi, imovini i uzdržavanju, sporazum se može odobriti u izvanparničnom postupku pred sudom.
Mnogi posebni zakoni koje donosi Hrvatski sabor ne navode životna i neformalna životna partnerstva uz bračne i izvanbračne drugove, što otežava primjenu načela jednakosti i ostvarivanje prava koja ne proizlaze izravno iz Zakona o životnom partnerstvu. Takvo isključivanje je namjerno i politički motivirano.
Neformalna životna partnerstva dodatno su pogođena, posebno pred sudovima i državnim tijelima. Izravno su diskriminirana kada im se uskraćuju prava zbog pogrešne ili namjerne primjene zakona. Neizravno su diskriminirana kada im državna tijela i sudovi uskraćuju fleksibilnost u dokazivanju postojanja neformalnog životnog partnerstva. Takva praksa, iako se čini neutralnom, pogađa neformalne životne partnere zbog njihova povijesnog iskustva te činjenice da mnogi žive u skrivenim zajednicama ili, primjerice, nemaju zajedničko prebivalište.
Važno je koristiti jasnu terminologiju (npr. neformalno životno partnerstvo), pozivati se na Zakon o životnom partnerstvu, komunicirati pismeno i inzistirati na primjeni načela jednakosti. Preporučljivo je da neformalni životni partneri imaju ovjerenu izjavu o postojanju partnerstva te dokaze o zajedničkom životu, poput prijavljenog prebivališta ili boravišta.
U slučaju sumnje na diskriminaciju na temelju spolne orijentacije, rodnog identiteta ili izražavanja, možete se obratiti Zagreb Prideu putem Rozog megafona za besplatno savjetovanje i, po potrebi, pravno zastupanje.
O činjenicama upisanim u registar izdaju se izvadak i potvrda.
Izvadak sadrži sve upise do dana izdavanja, uključujući bilješke i promjene, dok potvrda prikazuje samo posljednje važeće podatke o životnom partnerstvu.
Potvrdu o životnom partnerstvu izdaje svaki matični ured na zahtjev osobe koja ima pravni interes, kao što su partneri ili njihova djeca. Elektronička potvrda o životnom partnerstvu (e-Potvrda) može se dobiti i putem sustava e-Građani.
Životno partnerstvo prestaje raskidom, poništajem ili smrću jednog partnera odnosno partnerice.
RASKID BEZ MALOLJETNE DJECE
Ako životni partneri ili partnerice nemaju maloljetno dijete, partnerstvo mogu raskinuti davanjem zajedničke izjave o raskidu matičaru ili matičarki.
Životno partnerstvo može se raskinuti i prema pravilima iz Obiteljskog zakona (čl. 50. i 51.) koja vrijede za razvod braka raznospolnih supružnika. Sudsku tužbu općinskom sudu podnosi jedan životni partner ili partnerica, a sud potom raskida životno partnerstvo ako je odnos trajno poremećen ili ako partneri ne žive zajedno najmanje godinu dana.
RASKID S MALOLJETNOM DJECOM
Ako u životnom partnerstvu živi maloljetno dijete, raskid se provodi pred sudom koji odlučuje o roditeljskoj skrbi, uzdržavanju i podjeli zajedničke imovine.
Kada partnerstvo prestaje sudskom odlukom, primjenjuju se ista pravila kao kod razvoda braka.
PRAVNI UČINCI RASKIDA
Raskidom prestaju osobna i imovinska prava i obveze životnih partnera.
Nakon prestanka životnog partnerstva svaki partner ili partnerica može zadržati prezime koje je imao ili imala u trenutku prestanka.
Ako je u zajednici živjelo dijete, bivši životni partner ili partnerica koji nije roditelj ili partner-skrbnik odnosno partnerica-skrbnica, može tražiti osobne odnose s djetetom.
Bivši životni partner ili partnerica koji nakon raskida nema dovoljno sredstava za život može zatražiti uzdržavanje od drugog partnera, najdulje do jedne godine od prestanka partnerstva, osim ako osobite okolnosti opravdavaju dulje trajanje uzdržavanja.
Pravo na uzdržavanje nakon prestanka veze ima i neformalni životni partner ili partnerica, jer se na njih primjenjuju odredbe o osobnim pravima i obvezama životnih partnera sukladno Zakonu o životnom partnerstvu (čl. 4). Njihov pravni položaj usporediv je s izvanbračnim drugovom koji može tražiti uzdržavanje od bivšeg partnera sukladno odredbama Obiteljskog zakona (čl. 295., 303. i 304.).
PONIŠTAJ ŽIVOTNOG PARTNERSTVA
Životno partnerstvo može se poništiti sudskom odlukom ako su prilikom sklapanja bile povrijeđene zakonske pretpostavke, poput nesposobnosti za rasuđivanje, nedostatka slobodne volje, postojanja drugog braka ili partnerstva, ili krvnog srodstva koje onemogućuje valjanost partnerstva.
PRAVNI UČINCI PONIŠTAJA
Poništajem se smatra da životno partnerstvo nikada nije ni postojalo (ima retroaktivni učinak).
