Kvir roditelji i roditeljice te dugine obitelji u Hrvatskoj postoje unatoč zakonskim ograničenjima i društvenim preprekama. Zakon o životnom partnerstvu bio je veliki korak prema njihovu priznavanju i zaštiti.

Dugine obitelji obuhvaćaju sve obitelji u kojima djecu odgajaju ili planiraju imati LGBTIQ osobe, bilo da su roditelji ili roditeljice u životnom partnerstvu, neformalnom partnerstvu, dogovorenom roditeljstvu ili kao samostalni roditelji i roditeljice.

Roditeljski status i odgovornost kvir roditelja za svoju djecu mogu se urediti kroz:

• roditeljsku skrb
• partnersku skrb

Ovi instituti još ne osiguravaju puna roditeljska prava kao što su roditeljstvo i posvojenje, ali su važan mehanizam pravne i socijalne sigurnosti za djecu i njihove kvir roditelje.

Unatoč ograničenjima, sve veći broj LGBTIQ osoba planira i ostvaruje roditeljstvo te gradi dugine obitelji kroz biološke, pravne ili dogovorene oblike obitelji.

Sve te obitelji žive istu svakodnevicu kao i sve druge, dijele brigu, ljubav i odgovornost prema djeci te zaslužuju jednaku pravnu i društvenu sigurnost.

Mnogi kvir roditelji ili roditeljice imaju djecu iz prijašnjih brakova ili veza s osobama različitog spola, pa kasnije zajedno s životnim partnerima ili partnericama odgajaju djecu u duginim obiteljima. Sadržaji roditeljske skrbi djecu u takvim duginim obiteljima mogu se urediti kroz institut roditeljske skrbi a u nekim slučajevima i partnerske skrbi.

Postoji sukob zakonskih odredbi između Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji i Zakona o životnom partnerstvu, što u praksi dovodi do nedoumice i neujednačene primjene prava. Sustav medicinski pomognute oplodnje u Hrvatskoj općenito je restriktivan, s brojnim administrativnim i medicinskim ograničenjima i za žene i parove koji formalno imaju pravo na njega. Zakon isključuje osobe sposobne za trudnoću kojima je zakonski spol muški iz pristupa postupcima MPO-a.

Zbog ovih restrikcija i nedorečenosti žene često ostvaruju MPO tako da ne otkrivaju ako su u neformalnom životnom partnerstvu, planiraju trudnoću prije sklapanja životnog partnerstva, samostalno planiraju trudnoću ili potraže uslugu u inozemstvu. Trans i rodno varijantne osobe sposobne za trudnoću ne otkrivaju svoj rodni identitet kako bi pristupile postupku MPO-u.

Prema odredbama Obiteljskog zakona, u slučaju djece začete MPO-om, majkom se smatra žena koja je rodila dijete (čl. 82.), a davatelj reprodukcijskih stanica ne može zahtijevati utvrđivanje roditeljstva (čl. 83.).

Sadržaji roditeljske skrbi djecu u takvim duginim obiteljima mogu se urediti institut partnerske skrbi ili roditeljske skrbi.

Dogovoreno roditeljstvo podrazumijeva planirani zajednički odgoj djeteta između dviju ili više osoba, parova ili pojedinaca koji nisu u partnerskom odnosu, a odluče imati i odgajati dijete zajedno. Primjeri su dogovorena roditeljstva između lezbijskih i gej parova.

Sadržaji roditeljske skrbi za djecu od strane osoba koje nisu roditelj ili partner-skrbnik, u takvim obiteljima mogu se urediti kroz institut roditeljske skrbi.

Lezbijkama, biseksualnim i kvir ženama te osobama sposobnima za trudnoću mogu biti dostupne privatno ili neformalno organizirane oplodnje s poznatim ili nepoznatim donatorom sperme, bez uključivanja zdravstvenog sustava u Hrvatskoj ili u inozemstvu.

Roditeljska skrb za dijete planirano ovom metodom u Hrvatskoj se može urediti institutom partnerske skrbi i/ili roditeljske skrbi.

Obiteljski zakon dopušta posvojenje pojedincima i pojedinkama, pa LGBTIQ osobe koje nisu u braku ili životnom partnerstvu mogu posvojiti dijete kao samostalni roditelji.

U praksi, sustav posvojenja u Hrvatskoj vrlo je spor, neujednačen i pun administrativnih prepreka, čak i za osobe koje ispunjavaju sve zakonske uvjete.

LGBTIQ osobe u Hrvatskoj mogu postati udomitelji ili udomiteljice, pojedinačno ili kao par, ako ispunjavaju opće uvjete prema Zakonu o udomiteljstvu. Nakon odluke Ustavnog suda iz 2020. godine, životni partneri i partnerice mogu ravnopravno sudjelovati u sustavu udomiteljstva.

Budući da Zakon o udomiteljstvu nije usklađen s tom odlukom, u praksi se može dogoditi da pojedini centri za socijalnu skrb ne priznaju to pravo. U takvim slučajevima potrebno je pokrenuti upravni spor radi zaštite prava i provedbe odluke Ustavnog suda RH.

Ako dijete u stranom rodnom listu nema isto prezime kao majka koja ga je rodila (npr. nosi prezime obje majke), hrvatski matični ured može odbiti upis rođenja.

Time Republika Hrvatska de facto proizvodi status bezdržavljanstva za dijete sve dok se ne provede upis u maticu rođenih i ne prizna državljanstvo po majci koja ga je rodila.

Ako matični ured odbije upis, potrebno je u zakonskom roku podnijeti žalbu na rješenje o odbijanju upisa djeteta te zatim u upravnom postupku (a vrlo vjerojatno kasnije i u upravnom sporu) ishoditi odgovarajući upis. Ako trebate pravni savjet ili zastupanje, javite nam se.

Surogatstvo u Hrvatskoj nije zakonski dopušteno, ali neki parovi ili pojedinci koriste mogućnost surogat roditeljstva u državama gdje je ono legalno, a potom traže priznavanje roditeljstva u Hrvatskoj.

Surogat roditeljstvo nosi rizik za dijete jer hrvatski propisi ne uređuju jasno priznavanje roditeljstva ni status djeteta rođenog surogatstvom. To može dovesti do pravne i socijalne nesigurnosti djeteta te poteškoća u ostvarivanju hrvatskog državljanstva pa čak i do rizika bezdržavljanstva, budući da Hrvatska ne priznaje roditeljstvo bez majke niti dopušta upis roditelja istog spola.

Bezdržavljanstvo otežava pristup temeljnim ljudskim pravima, javnim uslugama i zaštiti države.

U većini država članica Europske unije surogatstvo nije pravno uređeno, a u nekima je komercijalno ili altruističko surogatstvo kazneno djelo. Samo nekoliko država članica EU dopušta određene oblike altruističnog surogatstva.

Zagreb Pride obeshrabruje parove i pojedince ili pojedinke od korištenja surogatstva kao metode roditeljstva, pa i u onim državama u kojima je ono zakonito. Skrećemo pozornost na kompleksne etičke dimenzije surogatstva, moguće negativne pravne i statusne posljedice po djecu i ne pružamo pravno i drugo savjetovanje u slučajevima surogatstva.

Međunarodno posvojenje moguće je samo u iznimnim slučajevima i podliježe strogim međunarodnim i domaćim pravilima.

Hrvatska je potpisnica Haške Konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem, koja priznaje posvojenja sklopljena u drugim državama ako su provedena u skladu s tom konvencijom. Konvencija se temelji na načelima zaštite najboljeg interesa djeteta, sprječavanja trgovine i komercijalizacije posvojenja te obveznoj suradnji država potpisnica kako bi se osigurao zakonit, transparentan i etički postupak posvojenja.

Strane sudske odluke o posvojenju iz država koje nisu potpisnice Haške konvencije, Republika Hrvatska priznaje tek nakon diplomatske provjere njihove autentičnosti i uz obvezan nadzor nad prilagodbom djeteta u obitelji, sukladno Zakonu o dopuni Zakona o međunarodnom privatnom pravu.

U praksi, kvir roditelji iz Hrvatske rijetko mogu pristupiti međunarodnom posvojenju jer većina zemalja ne dopušta posvajanje parovima istog spola ili državljanima država koje ne jamče punu bračnu jednakost.

Zagreb Pride se protivi posvojenjima iz zemalja koje nisu potpisnice Haške konvencije i osuđuje svako posvojenje koje nije provedeno po njezinim načelima.

Svako posvojenje mora biti isključivo postupak zaštite djece bez adekvatne roditeljske skrbi, bez financijske transakcije, posredovanja ili trgovine djecom. Međunarodno posvojenje pritom mora poštovati globalnu ravnotežu moći među državama i društvima te biti lišeno kolonijalnih praksi prema zemljama i narodima globalnog juga.