U Hrvatskoj su brak i izvanbračna zajednica izjednačeni.

Životno i neformalno životno partnerstvo također su izjednačeni oblici zajednica.

Prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, Ustavu RH i zakonima koji jamče ravnopravnost i zabranu diskriminacije, sva prava koja pripadaju izvanbračnim drugovima moraju pripasti i životnim te neformalnim životnim partnerstvima.

Zato životna i neformalna životna partnerstva u Hrvatskoj imaju pravo na jednak tretman pred zakonom.

Prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (čl. 8. i 14.), Ustavu Republike Hrvatske (čl. 3. i 14), Zakonu o životnom partnerstvu (čl. 6. st. 3; čl. 37. st. 2. i 4.), Zakonu  o suzbijanju diskriminacije (čl. 1., 2., 8. i 9.) i Zakonu o ravnopravnosti spolova (čl. 6 i 7.), životna i neformalna životna partnerstva uživaju zaštitu od diskriminacije te im se mora omogućiti pristup pravima iz posebnih zakona na jednak način kao bračnim i izvanbračnim drugovima, osim ako postoji objektivan, legitiman i razmjeran razlog za razlikovanje.

Prema praksi Europskog suda za ljudska prava (Vallianatos i drugi protiv Grčke, Oliari i drugi protiv Italije; Pajić protiv Hrvatske, Taddeucci i McCall protiv Italije, Buhuceanu i drugi protiv Rumunjske, Fedotova i drugi protiv Rusije), izvanbračne i istospolne zajednice moraju se tretirati jednako.

Ako država potpisnica Europske konvencije određenim pravima priznaje izvanbračne raznospolne obiteljske zajednice, dužna je ta prava priznati i istospolnim obiteljskim zajednicama, osim ako ne dokaže objektivan i razmjeran razlog za razlikovanje. U suprotnosti krši Europsku konvenciju (čl. 8 i koji jamči pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i čl. 14 koji zabranjuje diskriminaciju).

Tumačenjem prakse Europskog suda za ljudska prava u hrvatskom kontekstu, sva prava koja pripadaju izvanbračnim drugovima moraju pripasti i životnim partnerstvima i neformalnim životnim partnerstvima.

Izvanbračne zajednice u Hrvatskoj izjednačene su s bračnima temeljem Obiteljskog zakona (čl. 11). Stoga su životna partnerstva izjednačena s brakom, a neformalna životna partnerstva s izvanbračnim zajednicama.

Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Ustavu Republike Hrvatske daju mogućnost zakonodavcu da ograniči određena prava životnih i neformalnih životnih partnerstava samo ako za to postoji objektivan, legitiman i razmjeran razlog koji je nužan u demokratskom društvu.

Sudovi i nadležna tijela moraju tumačiti i primjenjivati sve propise jednako i bez diskriminacije, što uključuje jednako postupanje prema životnim i neformalnim životnim partnerstvima kao prema bračnim i izvanbračnim zajednicama.

Iako međunarodne konvencije, Ustav i domaći zakoni jamče jednakost i zabranu diskriminacije, ostvarivanje prava životnih i neformalnih životnih partnerstava u praksi ovisi o tekstu svakog posebnog zakona i tumačenju tijela koje ga primjenjuje. Dakle društveni stavovi mogu utjecati na to hoće li pojedina tijela doslovno tumačiti zakonski tekst ili će ga uskladiti s načelima jednakosti.

Praksa pokazuje da primjena načela jednakosti i nediskriminacije ovisi o konkretnim sucima, upravnim tijelima i njihovom poznavanju ustavnosudske prakse i prakse Europskog suda za ljudska prava.

U praksi se i dalje javljaju brojna ograničenja u primjeni posebnih zakona koji uz brak i izvanbračnu zajednicu ne spominju i životna ni neformalna životna partnerstva. Neki od njih su zakoni koji uređuju udomiteljstvo djece, medicinski pomognutu oplodnju i posvojenje djeteta.

Sudske presude mogu ispraviti nepravde u pojedinačnim slučajevima, ali ne mogu trajno riješiti problem za cijelu hrvatsku LGBTIQ zajednicu. Presuda u korist jednog životnog partnerstva ili pravedna primjena nekog od posebnih zakona ne znači da je problem sustavno riješen, jer hrvatski pravni poredak ne počiva na presedanskom pravu u kojem bi odluke redovnih sudova obvezivale u budućim slučajevima.

Presude Ustavnog suda obvezuju sva tijela javne vlasti i stvaraju pravna stajališta koja moraju poštovati.

Odluke Europskog suda za ljudska prava obvezuju sve države potpisnice Europske konvencije o ljudskim pravima, uključujući Hrvatsku. Taj sud može naložiti državi da izmijeni zakone ili uvede mjere kojima će spriječiti ponavljanje povreda Konvencije.

Ipak, to ne jamči da će svako tijelo vlasti poznavati i dosljedno primjenjivati te odluke u tumačenju zakona. Dok se zakon ne promijeni u Hrvatskom saboru, njegova će primjena ostati neujednačena, nepredvidiva i podložna riziku diskriminacije.

Brak i izvanbračna zajednica su obiteljske zajednice dviju osoba različitoga upisanog spola, a životno partnerstvo i neformalno životno partnerstvo dviju osoba istog upisanog spola.

Osobe mlađe od 18 godina a starije od 16 godina mogu stupiti u brak uz suglasnost svojih roditelja. Životno partnerstvo mogu sklopiti samo osobe starije od 18 godina. Ovo razlikovanje opravdava se zbog interesa djece koja se mogu roditi u maloljetničkim raznospolnim vezama.

Osobe u životnom partnerstvu ne mogu zajednički posvojiti dijete jer za to trenutno ne postoji zakonska osnova.

Osobe koje u životnom partnerstvu imaju roditeljsku ulogu u socijalnom smislu ne mogu steći pravno roditeljstvo kroz postupak posvojenja djeteta pravnog roditelja koji je dostupan bračnim drugovima. Ni za to trenutno ne postoji zakonska osnova.

Posvajanje je moguće isključivo putem instituta partnera-skrbnika. Kroz taj institut životnoj partnerici ili životnom partneru, odnosno neformalnom životnom partneru ili partnerici, omogućuje se ostvarivanje roditeljske skrbi nad djetetom svoga partnera ili partnerice. Ta skrb uključuje ista prava i obveze kao i ona koja ima roditelj.

Raskid životnog partnerstva bez maloljetne djece može se provesti pred matičarem. Kod razvoda raznospolnog braka, ako su supružnici usuglašeni o roditeljskoj skrbi, imovini i uzdržavanju, sporazum se može odobriti u izvanparničnom postupku pred sudom.

Zakoni su izvor prava u Hrvatskoj. Donosi ih Hrvatski sabor. Da bi se promijenili, potrebna je politička volja i odluka na razini političkih stranaka, koalicija i klubova zastupnika, uz širu društvenu podršku.

Zato je važno u Hrvatski sabor birati one političke snage koje su spremne predložiti i izglasati zakone koji uvažavaju i štite načelo jednakosti bračnih i izvanbračnih zajednica sa životnim i neformalnim životnim partnerstvima.

Naš zajednički pritisak na donositelje odluka, prije i nakon izbora, zajedno s radom na promjeni društvene svijesti, može biti početak društvenih, političkih i zakonskih promjena.