Sedam dugih godina čekali smo na pravdu koju je prošli tjedan, doduše tek nepravomoćno, donio Općinski kazneni sud u Zagrebu, osudivši troje homofoba na petogodišnje uvjetne kazne zatvora zbog više kaznenih djela vezanih za zločin iz mržnje na štetu gej para pretučenog na ulici u Zagrebu u svibnju 2016.
Od prije osuđivani muškarci (obojica 1996. godište) i jedna žena (1997. godište), osuđeni su za kaznena djela nanošenja tjelesnih ozljeda (čl. 117. KZ-a), prijetnji (čl. 139 KZ-a) i nasilničkog ponašanja (čl. 323. KZ-a) u vezi za zločinom iz mržnje po osnovi seksualne orijentacije (čl. 87. KZ-a) na kazne zatvora od osam mjeseci do jedne godine, ali s rokom kušnje od pet godina za svakog. To znači da neće u zatvor ako u idućih pet godina ne počine nova kaznena djela.
Radilo se o dugoj i kompliciranoj pravnoj i sudskoj sapunici koja je krivo krenula već nekoliko minuta nakon što se zločin iz mržnje dogodio. Naime, nakon što je napadnuti gej par policiji prijavio homofobni napad, a homofobi uhićeni nedaleko od mjesta zločina, umjesto da protiv njih podnesu kaznene prijave za kaznena djela u vezi sa zločinom iz mržnje, sukladno Kaznenom zakonu i Protokolu o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, zagrebačka policija je protiv njih podnijela prekršajne prijave za remećenje javnog reda i mira. Oni su u prekršajnom postupku osuđeni na trideset dana zatvora uvjetno, s rokom provjere od jedne godine. Gej par se dan nakon napada javio Zagreb Prideu i mi smo smjesta podnijeli kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. No kaznena prijava je bila odbijena zbog toga što su homofobi u međuvremenu već bili osuđeni u prekršajnom postupku.
Poučeni višegodišnjom praksom po kojoj policija tretira homofobne napade kao prekršaje, i znajući da pred hrvatskim sudovima nemamo što tražiti, naše odvjetnice, Ana Bandalo i Natalija Labavić, su 2017. podnijele ustavnu tužbu Ustavnom sudu i predstavku Europskom sudu za ljudska prava, na kojem se tada već nalazio jedan takav slučaj brutalnog homofobnog napada na Ribnjaku iz 2010., poznat kao Sabalić protiv Hrvatske, kada je policija također zločin iz mržnje tretirala kao prekršaj. Tek kada je slučaj Sabalić razriješen presudom Suda u Strasbourgu početkom 2021., u kojoj se utvrđuje da je Republika Hrvatska kriva za nečovječno postupanje (čl. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima) i diskriminaciju (čl. 14), počinje se raspetljavati pravna agonija ovog gej para. Europski sud vraća predmet Hrvatskoj, gdje Ustavni sud početkom 2023. utvrđuje povredu čl. 23 st. 1 Ustava (pravo na tjelesni i duševni integritet u proceduralnom aspektu), u vezi s čl. 14 Ustava (zabrana diskriminacije), i nalaže nastavak kaznenog postupka.
Vjerojatno kako se ne bi ova sudska trakavica razvlačila još dulje, sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu je prihvatila prijedlog Općinskog državnog odvjetništva i donijela presudu u obliku kaznenog naloga (čl. 540. ZKP-a) i odredila ranije spomenutu kaznu. Ovaj skraćeni kazneni postupak, ukoliko homofobi u roku od 8 dana ne iznesu prigovor, postaje pravomoćan. Ako do prigovora dođe, kazneni nalog se poništava i ide se u redovni kazneni postupak sa ponovnim izvođenjem svih dokaza i saslušanjima.
Proljeće te 2016. godine bilo je posebno teško za zagrebačku LGBTIQ zajednicu. Bilo je to godina povratka HDZ-a na vlast i samo u periodu od tridesetak dana uoči održavanja zagrebačke Povorke ponosa, Zagreb Pride je zabilježio tri zločina iz mržnje na javnom mjestu u području centra Zagreba, dok je sedam dana uoči Povorke zapaljena zastava Zagreb Pridea na Trgu bana Jelačića, a tri su zastave duginih boja skinute i otuđene s Trga kralja Tomislava.
Slučaj gej para napadnutog u Koturaškoj tipična je priča borbe LGBTIQ zajednice sa homofobnim zločinima iz mržnje, ali i s hrvatskom policijom i pravosuđem. Većina žrtava zločina iz mržnje negdje na ovom putu jednostavno odustane – izmoreni emocionalno, fizički i vjerom u pravnu državu. Najveći dio njih zločine iz mržnje zapravo nikada nikome ni ne prijave, ni policiji, ni nama. Ova dvojica gej muškaraca, kao i P. Sabalić iz 2010. su iznimka jer su bili spremni ići do kraja u borbi za pravdu. Tu su borbu protiv homofoba, ali i protiv pojedinaca unutar policijsko-pravosudnog sistema, iznijeli za sve nas. I na tome im hvala.
