Ove godine Grad Zagreb prvi put podiže zastave duginih boja u sklopu LGBTIQ Akcijskog plana Grada Zagreba 2024.-2026. To je rezultat dugogodišnjeg rada, organiziranja i borbe kvir zajednice u Zagrebu koja desetljećima inzistira na tome da naš grad pripada svima koji u njemu žive i svima koji u njega dolaze živjeti.

Zastave duginih boja na gradskim jarbolima podsjetnik su da naša prava nisu trajno osvojena. Bez zajedničke borbe za puno ostvarenje građanskih, socijalnih i kulturnih prava, sve što smo do sada izborili_e, uključujući i simboličke geste poput zastava na gradskim jarbolima, može se ograničiti ili ukinuti.

Borba protiv homofobije, bifobije, transfobije i interfobije traži promjenu čitavog društva, od Zagreba do najmanje hrvatske općine. Hrvatska i dalje nema punu pravnu i institucionalnu zaštitu prava LGBTIQ zajednice, a politički prostor za zaštitu naših prava sve se više sužava pod pritiscima otvoreno anti-LGBTIQ politika krajnje desnice, ali i političkih kalkulacija takozvane progresivne ljevice.

Zbog toga Hrvatska i dalje nema:

  • bračnu jednakost. Brak mora postati zajednica dviju osoba, bez obzira na upisani spol.
  • pravo na zajedničko posvajanje djece za životna partnerstva. Životno partnerstvo mora u svim pravima biti izjednačeno s brakom i izvanbračnom zajednicom.
  • zakonsko priznanje roda temeljeno na samoodređenju. Promjena oznake spola u državnim maticama mora biti dostupna bez uvjetovanja mišljenjem vanjskih tijela, psihijatrijskom dijagnostikom i psihološkom kontrolom. Svaka osoba mora imati pravo da, u skladu sa zakonom i razmjernim uvjetima, promijeni oznaku spola isključivo na temelju vlastitog zahtjeva i tako ostvari pravo na poštovanje osobnog života i slobodan razvoj vlastite osobnosti.
  • zabranu konverzivnih praksi. Hrvatska mora zakonom zabraniti svaki oblik pseudoznanstvenog, nadriliječničkog i vjersko-fundamentalističkog djelovanja usmjerenog na promjenu, potiskivanje ili negiranje spolne orijentacije, rodnog identiteta i rodnog izražavanja LGBTIQ osoba.
  • zaštitu tjelesnog integriteta interspolnih osoba, a napose interspolne djece. Hrvatska mora zakonom zabraniti medicinski nepotrebne i nepovratne zahvate nad interspolnom djecom sve dok ne mogu samostalno donijeti slobodnu i informiranu odluku i dati pravno valjan pristanak.
  • nacionalne akcijske planove koji uključuju konkretne i mjerljive politike zaštite i promocije LGBTIQ prava. Vlada RH je prvi put u posljednjih 15 godina izostavila mjere za borbu protiv homofobije, bifobije i transfobije iz akcijskih planova za suzbijanje diskriminacije. Time HDZ šalje jasnu političku poruku da zaštita prava LGBTIQ zajednice više nije ni formalni prioritet državnih politika ljudskih prava.

Na IDAHOBIT se svake godine objavljuju različite karte i ljestvice koje uspoređuju države Europe prema razini prava LGBTIQ zajednice. Takve usporedbe i pojednostavljeni medijski prikazi često stvaraju sliku „naprednih“ i „zaostalih“ država, kao da se životi LGBTIQ zajednice mogu svesti na broj bodova ili mjesto na tablici.

U Hrvatskoj je unazad 25 godina ostvarena ogromna društvena i politička promjena za našu zajednicu: obiteljske zajednice parova istoga spola danas su zakonski priznate kao obitelji, a trans osobe više ne moraju prolaziti kirurške zahvate kako bi ostvarile pravo na promjenu oznake spola u dokumentima. Nasilje protiv LGBTIQ osoba, uza sve postojeće propuste policije i državnog odvjetništva u prepoznavanju i procesuiranju zločina iz mržnje, danas se ipak uglavnom vodi kao zločin iz mržnje, jedan od najtežih oblika kaznenih djela. Ostvarena zakonska zaštita i ona koju još tražimo jesu važne, ali same po sebi ne znače sigurnost, dostojanstvo i stvarnu jednakost u svakodnevnom životu u svim dijelovima Hrvatske.

Promjene ne nastaju zato što neka mapa sugerira da moramo biti „napredna“ zemlja po uzoru na neku drugu. Promjene nastaju kada se zajedno, organizirano i ustrajno izborimo za prepoznavanje i ostvarenje prava svih te svakodnevno pružamo otpor svakom nasilju, diskriminaciji i institucionalnom isključivanju. Naša LGBTIQ borba mora biti zajednička. Jednako glasno kao što branimo svoja prava, moramo dizati glas i protiv eksploatacije domaćeg i stranog radništva, dehumanizacije, rasizma i nasilja prema najranjivijim nacionalnim i etničkim zajednicama koje žive među nama, kao i protiv najnovijih pokušaja vlasti da kriminaliziraju antifašističku borbu i simbole.

Za prava i slobodu svih!

Živio IDAHOBIT!