Izvor foto: FB Karolina Vidović Krišto
Ustavni sud ukinuo je presude po kojima smo osuđeni da smo Karolini Vidović Krišto povrijedili čast, ugled i dostojanstvo. Jer naše je pravo reći popu pop, bobu bob i homofobu homofob.
Odluka Ustavnog suda U-III-4689/2020, od 23. travnja 2024.
U deset godina dugom sporu između Zagreb Pridea i Karoline Vidović Krišto hrvatski sudovi su nam „povrijedili jamstvo slobode mišljenja i izražavanja“, naše temeljno i ustavnom jamčeno pravo da se slobodno izražavamo i slobodno govorimo o javnim osobama, posebice političarima i novinarima, uključenima u javne polemike oko naših prava i sloboda. U tim kritikama slobodni smo se služiti provokativnim rječnikom, iznositi svoje vrijednosne sudove izričajem koji može javnu osobu ponekad „vrijeđati, šokirati ili uznemiriti“, slobodne i slobodni smo u demokratskom društvu biti zajedljivi, ironični i sarkastični. Jer naše je ustavno pravo reći popu pop, bobu bob, homofobu homofob!
Odlučio je tako Ustavni sud, usvojivši Zagreb Prideovu tužbu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu iz listopada 2014. i Županijskog suda u Osijeku iz svibnja 2015. i predmet vratio na ponovno suđenje kojemu se mi jako radujemo i s nestrpljenjem ga očekujemo. Ustavni je sud pritom poručio da „sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca“. Pritom, navodi se „pravo na slobodu izražavanja odnosi se (…) i na ideje koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju“ (Iz Odluke USUD-a, U-III-4689/2020.). Sud je rekao da se mora jamčiti sloboda izražavanja kada su vrijednosni sudovi pa i „sporne izjave dane u kontekstu političke debate o pitanjima od javnog interesa jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva“. A to se posebno odnosi na interesne organizacije civilnog društva, kakva je i Zagreb Pride kao krovna nacionalna LGBT i kvir organizacija, kada komentiramo, kritiziramo, polemiziramo i vodimo javnu debatu o temama koje su u srži našeg javnog rada i za koje smo sami, kada smo se osnovali i udružili, preuzeli odgovornost i obavezu da ćemo se njima baviti, u javnom interesu LGBT i kvir zajednice, ali i svih građana i građanki RH.
Hrvatski sudovi su pak 2014. u sada ukinutim presudama sve pogrešno zaključili. Zagreb Pride i Karolinu Vidović Krišto su u toj parnici, kojom nas je tužila za povredu njene časti, tretirali kao da je riječ o građanima koji su si na ulici ili na društvenim mrežama nešto grubo dobacili. Uvažili su tužbu Vidović Krišto koja je u svojim iskazima tvrdila da je posebno „teško podnosila“ izraz „homofob“ jer „nije mogla shvatiti da bi čovjek mogao mrziti drugog čovjeka“. Kukala je Krišto pred sutkinjom kako su je naše kritike, pogotovo one zajedljive i zloćkaste, jako uznemirile. Jadikovala je da smo joj uzrokovali „nesanice i nervoze“, da je zbog naših sarkastičnih i satiričnih opaski na njezin javni, i iz javnih sredstava plaćen novinarski rad, prošla pakao u osobnom životu i na poslu. Građanski sud u Zagrebu poklonio joj je vjeru i presudio da smo joj povrijedili „čast, dostojanstvo i ugled“, odredivši joj pritom 30.000 kuna za sve te nervozne dane i neprospavane noći, što nas je na kraju sve zajedno, s kamatama i drugim troškovima, došlo 41.000 kuna, odnosno 5.440,00 eura.
I sve to zato što smo je 2013. nominirali za „Homofoba godine“, uvrstivši je među „najgore od najgorih“. Zato što smo rekli da se kroz svoju emisiju uključila u „histeričnu anti-homoseksualnu kampanju“, da je njeno novinarstvo prikriveni „radikalni aktivizam“ i da smo je skupa s drugim vodećim hrvatskim homofobima „zgrabili s dna kace“. Te naše riječi nisu prihvaćane kao vrijednosni sudovi o javom radu javne osobe na javnoj televiziji, već kao „maliciozni stavovi o Karolini Vidović Krišto kao čovjeku i stručnjaku, samo zato jer se ne slažemo s njenim radom“ i da se trebamo – pazi sad – „kloniti uporabe takvih omalovažavajućih riječi“ (Iz obrazloženja ukinute Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, iz 2014.). Ustavni sud je pak odlučio da je bilo baš obrnuto i da je tada država, kroz svoja tijela sudbene vlasti, povrijedila naše ustavno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli, i kao građana i kao udruge koja je posvećena izgradnji demokratskog i tolerantnog društva te širenju prava i sloboda LGBT zajednice.
Sve to zbivalo se zloglasne 2013. godine, u jeku homofobne kaptolske kampanje protiv uvođenja seksualnog odgoja u škole, a neposredno prije referenduma o preventivnoj zabrani istospolnog braka, za vrijeme dok su se po Hrvatskoj skupljali potpisi za taj najsramotniji čin hrvatske demokracije.
Nakon izgubljenih sporova, nakon tih presuda u korist Karoline Vidović Krišto, Zagreb Pride i Marko Jurčić, kao naš tadašnji glasnogovornik i politički rukovoditelj, nije ustuknuo ni milimetra, ponavljajući da „stojimo iza svake riječi, slova i zareza“. Ova deset godina duga i skupa borba nije bila samo za nas, već za cijelu Hrvatsku. Za to da se u našoj Republici, po našem Ustavu, svakoga, a naročito javnu osobu na poziciji utjecaja i moći, bila ona političarka ili novinarka, mora moći prozvati za izrečene riječi i počinjena djela.
Danas, dan pred početak rada Jedanaestoga saziva Hrvatskog sabora, i uoči formiranja nove većine i nove vlade, možemo svima reći da se ne klone izreći svoj vrijednosni sud i mišljenje, pa ako tako hoće i ironičnim, satiričnim ili čak grubim riječima. Ustavni sud nam je jasno poručio da nam se ništa neće i ne smije dogoditi, da imamo pravo reći što mislimo i kako mislimo.
Zna se: uvijek bez pozivanja na nasilje, mržnju ili diskriminaciju. Takvo što uostalom Zagreb Pride i nikada nije i neće nikada učiniti, ni prema kome, pa ni prema onima koji žele da nestanemo iz Hrvatske. Mi Karolinu Vidović Krišto ne mrzimo, ali njezin javni rad, nekoć kao novinarke, danas kao političarke, preziremo i to ne prezamo reći.
Zahvaljujući upornosti i dosljednosti Zagreb Pridea, odlučnosti i stručnosti naših odvjetnica, Natalije Labavić i Ane Bandalo, moćnicima možemo nastaviti javno govoriti što o njima mislimo, bez straha od licemjernih tužbi za „nesanice i nervoze“. A to sada, nakon Odluke Ustavnog suda, mogu slobodnije no ikada činiti i govoriti sve LGBTIQ aktivistkinje i aktivisti, sve LGBTIQ udruge u Hrvatskoj.
Svim novim homofobnim zvijezdama na hrvatskom političkom i medijskom nebu poručujemo da ako ne žele biti izloženi javnoj kritici kao javne osobe u demokratskoj debati, pa i zloglasnom prajdovom „ironičnom i staričinom tonu“, kako to lijepo zamjećuje Ustavni sud, neka prestanu biti javni homofobi, neka prestanu javno homofobno govoriti i djelovati, ili neka čkome i povuku se iz javnog života u svoja četiri zida.
Našoj zajednici, našem članstvu, našim podržavateljima, prijateljicama, svima koji su donirali cenera ili stotku, 2015. mogli smo jedino reći: „Hvala!“. Danas im možemo reći: „Niste dali uzalud, niste dali da bi se Karolina Vidović Krišto sunčala na Jadranu pijuckajući samozadovoljno neki skupi koktel“. Jer Karolina Vidović Krišto će sve te novce morati vratiti, s kamatama, i to taman prije godišnjih odmora. A njoj će odmor biti dug jer joj je danas posljedni radni dan u Saboru. Pozivamo je da povrat i uplatu izvrši 17. svibnja, na Međunarodni dan protiv homofobije i transfobije. Kune ne možemo svakome ponaosob vratiti. Zato ćemo ih potrošiti na Povorku ponosa LGBTIQ zajednice!
Vidimo se na Prajdu, u subotu prvog lipnja u Zagrebu!
