Ustale i ostale!

Ustali i ostali!

 

Mi svi_e zajedno i solidarno – lezbijke, gejevi, nebinarni, trans i biseksualni ljudi, interspolne osobe i cijela kvir zajednica – ustajemo protiv napada na naše slobode, naša prava, naše živote, naše obitelji i naša tijela!

I to nam neće biti prvi put. Ustali_e smo u prvoj Povorci ponosa u potpuno homofobnoj državi, okruženi_e hordama siledžija. Ustajali_e smo protiv nepravednih zakona, protiv transfobnih ministara, homofobnih zastupnika, lažljivih novinarki, uličnih nasilnika.

Ustale smo i ostale. Ustali samo i ostali. Svaki put, svake godine i tako će biti zauvijek.

LGBTIQ zajednica je najveća, društveno najvidljivija, politički najutjecajnija i kulturno najaktivnija manjina u Hrvatskoj.

Ima nas više od svih nacionalnih manjina zajedno, od svih Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha i Albanaca (Ustav RH, Preambula).

A nemamo ni novine ni kulturni centar. Ostajemo glasni_e i ujedinjeni_e dok ne budemo imali_e ono što zaslužujemo: LGBT centar i kvir novine.

Svima koji bi htjeli da nas nema i da nas ne vide Dvadeset i trećom Povorkom ponosa LGBTIQ zajednice Zagreba i Hrvatske poručujmo: neće moći i neće proći!

U našoj zemlji, po i u Ustavu Republike Hrvatske iz 1990. godine, uživamo prava i slobode neovisno od naših osobina i identiteta (Ustav, čl. 14). Naše su slobode i naše osobnosti nepovredive (Ustav, čl. 21). Zajamčeni su nam štovanje i pravna zaštita našeg lezbijskog, gej, trans i biseksualnog osobnog i obiteljskog života, našeg LGBT dostojanstva, ugleda i naše kvir časti (Ustav, čl. 35). Jamči nam se sloboda mišljenja i izražavanja misli (Ustav, čl. 38). Zabranjen je i kažnjiv bilo koji oblik nesnošljivosti prema nama (Ustav, čl. 39). Priznato nam je pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed, koji je unaprijed dopušten, i to bez ograničenja (Ustav, čl. 42). Slobodni_e smo se udruživati radi zaštite naših probitaka, kako bismo se zauzimali_e za naša uvjerenja i naše ciljeve (Ustav, čl. 43). Svaki pripadnik_ica LGBTIQ zajednice ima pravo sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen_a u javne službe (Ustav, čl. 43).

Svima je zabranjeno diskriminirati nas na temelju našeg rodnog identiteta, rodnog izražavanja i seksualne orijentacije. Tako stoji u Zakonu o suzbijanju diskriminacije (čl. 1). Ukoliko bi nas netko ponižavao, omalovažavao ili vrijeđao jer smo lezbe, pederi ili trans platit će kaznu od 666 do 4.000 eura (čl. 25). Jer tako piše u zakonu i tako sudovi sude.

Naše dugine obitelji su pod osobitom zaštitom države (Ustav, čl. 62).

Zakon o životnom partnerstvu navodi bez ikakve dvojbe da je „životno partnerstvo zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom“ (Zakon o životnom partnerstvu, čl. 2). A nema dvojbi ni oko toga da je neformalno životno partnerstvo zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola koje su zajedno najmanje tri godine (Zakon o životnom partnerstvu, čl. 3).

Životno partnerstvo zasniva se na načelima ravnopravnosti, međusobnom poštovanju dostojanstva, međusobnom pomaganju i uvažavanju (Zakon o životnom partnerstvu, čl. 6).

A je li životno partnerstvo ustavno, onima koji su i imali neke dubioze, potanko je u prosincu prošle godine rastumačio i pravno razložio Ustavni sud u prosincu prošle godine.

Sud je one koji su 2013. u Ustavu petljali po riječi brak podsjetio da „brak i obiteljski život nisu istoznačnice i nisu istovjetni pravni instituti“, kao što ni „sadržaj pojma obitelj nije ograničen na njegovo tradicionalno shvaćanje“ (U-I-4639/2014).

Ustavni je sud istaknuo, i po tko zna koji put ponovio, svoju slavnu – iako nekima zloglasnu –mantru: „Zaštita spolnog i rodnog diverziteta, kao i prava svih osoba, neovisno o spolu i spolnom opredjeljenju, na poštovanje i pravnu zaštitu osobna i obiteljskog života i dostojanstva, je trajna vrijednost hrvatske ustavne države“ (U-I-4639/2014).

Ove godine svečano i dostojanstveno obilježavamo desetu obljetnicu životnog partnerstva kao trajne zaštićene vrijednosti Republike Hrvatske.

Trajna su vrijednost, i to isto tako zaštićena, i sva naša trans, nebinarna i rodno varijantna braća i sestre. Pravilnik o promjeni  spola i o životu u drugom rodnom identitetu svašta propisuje, pa i malo previše, ali na kraju razgovijetno veli da: „Svaka osoba ima pravo na poštivanje njezinog osobnog i obiteljskog života u skladu s vlastitim rodnim identitetom“(čl. 2).

A Ustavni sud ni o rodu šutio nije, već zakone proučio i svima poručio: „da je u većini zakonskih tekstova vidljivo (…) prihvaćanje životne činjenice da postoje osobe koje su promijenile spol ili žive u drugom rodnom identitetu, da je to dio njihove osobnosti, dio zaštićene sfere njihove privatnosti na čije uvažavanje imaju pravo, kao što i svaka druga individua ima pravo na uvažavanje bilo kojeg elemenata njezine osobnosti i privatnosti“ (U-I-3594/2018).

Sva naša prava, sve slobode pa i ona da se po dvadeset i treći put okupljamo u Povorku ponosa nisu nam dana, nisu na podarena.

Za svaki zakon, članak i stavak, za svaki prosvjed, za svaku presudu, za svaku odluku smo se mi izborili_e.

 Jer smo zajedno ustale_e i u našoj zemlji ostali_e.

Organizacijski odbor XXIII. Povorke ponosa LGBTIQ zajednice Hrvatske